Tijekom travnja i listopada 2015. godine razredi 1.f, 1.i, 2.g, 2.g2, 2.h, 3.g2, 4.f, 4.g i 4.i, u pratnji profesorice Neve Brnić te profesorica: Ivane Mijatović, Ljiljane Bogović Božić, Bojane Jasprice, Marijane Prpić, Tanje Butorac, Patricije Herak-Volarić, Sandre Bujačić, i medicinske sestre Paule Šporn, posjetili su Muzej djetinjstva i Peek&Poke - muzej računala.

Cilj ove aktivnosti bio je upoznavanje muzeja kao institucije i mjesta bogatog povijesnim izvorima razvoja računala te upoznavanje kulturne baštine dječjih igara i igračaka naših predaka, razvijanje samostalnosti i kreativnosti kod učenika, kao i sposobnosti uočavanja, analiziranja i zaključivanja te iskustveno učenje, proširivanje sadržaja nastave informatike aktivnostima izvan učionice, širenje spoznajnih vrijednosti i poticanje spoznajnog razmišljanja.

„Razgledavanje nam se svidjelo, naučili smo ponešto novo te se zabavljali starim igračkama, igricama i lutkama“- zapažanje je učenica iz 2.h razreda. „Muzej djetinjstva je muzej starih igračaka koje su ljudi donirali i zapravo sami kreirali taj muzej. Svaka igračka uz sebe ima i neku posebnu i zanimljivu priču. Između ostalog tamo su i stare disco-rošule koje posjetitelji mogu probati te hulahop. Ima puno starih keramičkih, krpenih i plastičnih figurica te likovi Mickeyja Mousea s početka emitiranja animiranog filma. Na početku muzeja izložena je velika maketa Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu napravljena od oko 40 000 Lego kockica autora Matije Pužara, postdiplomskog studenta informatike. Uz tu maketu ide i zanimljiva priča. Matija je maketu izložio u Tehničkom muzeju te ga je zapazio proizvođač Lego kockica. Danas je jedan od 12 dizajnera koji rade na različitim maketama za slaganje od Lego kocaka u Norveškoj.

U muzeju se još može probati svirati na starim instrumentima. Na kraju razgledavanja, vlasnik muzeja nas je počastio grickalicama i sokovima.

Nakon razgledavanja Muzeja djetinjstva, uputili smo se u Muzej računala Peek & Poke. U Peek & Poke-u vidjeli smo razne stare i nove modele kompjutora, igrice, televizore te mobitele. Mogli smo vidjeti i jedan od prvih televizora koji je bio u crno-bijeloj boji te je imao dva dodatka: jedan je bio povećalo koje se zakači na ekran za slabovidne osobe, a drugi je bio staklo u tri boje (crvenoj, zelenoj i žutoj) zbog kojeg su gledatelji imali osjećaj da zapravo gledaju televiziju u boji. Na starim kompjutorima mogle su se igrati razne stare igrice poput Pacmana.

Razgledavanje nam se svidjelo jer smo naučili ponešto novo te se zabavljali starim igračkama, igricama i lutkama.“

Autorice: Nika Suknjov (2.h), Nicole Tomišić (2.h) i Paola Velčić (2.h)