Učenici i profesori  Ekonomske škole Mije Mirkovića obilježili su 23. 1. 2015. Dan sjećanja na žrtve holokausta pozvavši u  goste gospodina Olega Mandića, posljednjeg preživjelog iz logora Auschwitza. 

  Nakon gledanja filma i svjedočenja čovjeka koji je preživio strahote logora Auschwitza učenici su razgovorom i diskusijom spoznali da je povijest učiteljica života.

Film „Povratak posljednjeg“ vodi nas gotovo sedamdeset godina u prošlost, u vrijeme kada se život pojedinca označavao brojem i kada je sudbina mnogih postala dijelom crne statistike nacističkih logora i njihove „industrije smrti“. Oleg Mandić kao 11-godišnji dječak bio je posljednji uznik koji je živ napustio Auschwitz-Birkenau, najveći i najozloglašeniji nacistički logor za istrebljenje. Sada, sedam desetljeća kasnije, vraća se na mjesto masovnoga zločina počinjenoga nad njim, ali i nad ljudskošću. Dokumentarni film „Povratak posljednjeg“ nadilazi „našega“ gospodina Mandića kao pojedinca jer su vrata logora, koja su se za njim zauvijek zatvorila nakon što ga je napustio, označila su kraj i ujedno novi početak.

Projekt sjećanja na žrtve holokausta nastavljen je 28. siječnja 2015. odlaskom u kino. Učenici prvih i trećih razreda Ekonomske škole Mije Mirkovića pogledali su u Art kinu film „Sjećanja na Kampor“. Tijekom 1942. g. vojska fašističke Italije na području okupiranih dijelova Jugoslavije palila je, likvidirala i deportirala stanovništvo u koncentracijske logore. Logor Kampor po smrtnosti je bio prije nekih nacističkih logora smrti. Ovaj dokumentarni film intimna je ispovijed preživjelih logoraša koncentracijskoga logora Kampora na otoku Rabu. Ovo je priča o stradanjima, patnji i smrti najmilijih, priča o borbi za preživljavanje, o najdubljim iskrenim ljudskim osjećajima i privrženosti stvorenoj u najtežim trenutcima njihovih života. Pomažući partizanski pokret, stanovništvo Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara izloženo je 1942. godine brutalnoj represiji.

Nadamo se da smo ovim projektom pod vodstvom profesorice povijesti M. Martinović započeli pozitivnu praksu obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta u Ekonomskoj školi Mije Mirkovića u Rijeci.

                                                                                              Margarita Martinović, prof.

                                                                                                             Uroš Mikašinović, mag. oec.

Učenici su napisali...

Oleg Mandić u EŠMM-u

 Oleg Mandić posjetio je našu školu 23. 1. 2015. povodom obljetnice holokausta. Pogledali smo film o njegovu životu u Auschwitzu. Tamo je završio s majkom i bakom kao dječak. Prošli su mnoge strahote i mučenja. Iako je Oleg Mandić sada stariji gospodin i prošle su mnoge godine od izlaska iz Auschwitza, sjećanja nisu izblijedjela. Po završetku filma Oleg Mandić bio je vidno potresen kao i svi pristuni. Imali smo prilike razgovarati s njim i postavljati pitanja na koja nam je davao odgovore. Nakon svega ostao je optimističan čovjek, štoviše zahvalio je Auschwitzu što ga je izgradio kao osobu. Oči svih učenika bile su pomno uprte u g. Mandića i slušali su s pozornošću svaku riječ, probudile su se emocije mnogih prisutnih učenika i nastavnika. G. Mandić dao je korisne savjete za život nama mladima. Mnogi su još dugo bili pod dojmom svih riječi i slika koje su vidjeli i čuli. Na kraju smo zahvalili g. Olegu Mandiću, posljednjemu čovjeku koji je živ napustio Auschwitz, a poslije se čak osam puta vratio tamo. Pozdravili smo ga i bili smo počašćeni njegovim dolaskom.

Klaudia Kesten, 3.h

Mene je Oleg Mandić naveo na razmišljanje o ljudima i ljudskoj nepravdi. O tome kako se poticala nejednakost među ljudima. O jednome sustavu koji je uspio zavesti milijune ljudi i navesti ih na mržnju prema onima drukčijima od njih. O nepravednim strahotama koje su ti ljudi proživjeli samo zbog toga što drukčije razmišljaju. O tome kako se takve grozote ne smiju događati u ovome modernom dobu. Nažalost, takvo što događa se i danas, ali mislim da mi mladi ljudi to možemo promijeniti i učiniti ljude boljima.

Luka Peranić, 3.h

 Mandićeva priča vrlo je potresna. Divim mu se kako je mogao proživjeti tako nešto, a ipak ostati čovjekom i nositi se sa životom. Slušajući ga, na njemu sam vidjela mnogo isprepletenih osjećaja, od tuge, radosti i potresenosti. Unatoč tome što je Oleg Mandić proživio strašne stvari, izjavio je da ne bi promijenio ni trenutak svojega života, pa čak ni muke u logoru. To ga je učinilo čovjekom kakvim je danas te je naučio cijeniti stvari oko sebe. Divim mu se zato što je uspijevao preživljavati iz dana u dan i zato što je nakon izlaska iz logora sebe učinio čovjekom, zasnovao je obitelj te živi sretno.

Patricija Matijević, 3.h

Bile smo iznimno sretne jer smo prisustvovale predavanju Olega Mandića koji nam je ispričao dirljivu životnu priču o Auschwitzu. Prije nego što nam je ispričao svoju priču pogledali smo film o tome. Film je također bio dirljiv i poučan.

Sunčica Klarić i Elena Marčelja, 3.h

Predavanje gospodina Olega Mandića o logoru Auschwitzu bilo je zanimljivo i poučno. Iznenadili su nas njegov pozitivni pristup i volja za životom. Smirenost gospodina Mandića bila je nevjerojatna s obzirom na to što je sve u logoru prošao i kakve su mu se grozote događale. Iako je prošlo 70 godina od njegova odlaska u logor, on se i dalje sjeća svega jer je to najgore što mu se dogodilo u životu.
Njegov film nas je jako dirnuo. Njegova životna priča govori nam da je naš život prelijep i da ga trebamo više cijeniti.
Do kraja života pamtit ćemo poruku koju nam je uputio: „Trudite se širiti dobro.“

Lorena Gazić, Filip Vuković i Nikola Dizdar, 3.g

i