NACIONALNA KONFERENCIJA ''POKRENI SEBE, PROMIJENI SVIJET''

VOLONTIRANJE MLADIH U SUSTAVU ODGOJA I OBRAZOVANJA

   22. rujna 2014. održala se u prostorijama hotela Dubrovnik u Zagrebu nacionalna konferencija volontera, pod pokroviteljstvom Europske Unije. Simbolično je nazvana ''Pokreni sebe, promijeni svijet''. Okupila je volontere iz srednjih škola diljem Hrvatske, pa je tako i naša Škola bila jedna od sudionica.

Konferencija je započela uz šalicu kave u predvorju punom volontera iz cijele zemlje. Vidjeti toliko mladih volontera na jednom mjestu bio je poseban doživljaj jer je većina mladih danas previše lijena izdvojiti svoje slobodno vrijeme u društveno-odgovornu korist.

   Tijekom konferencije svoja su iskustva s nama podijelili brojni učenici i profesori iz svih krajeva Hrvatske. Biti dijelom te konferencije pružio mi je osjećaj ponosa jer sam u tih nekoliko sati shvatio da sam i ja jedan od njih, jedan od onih koji ne provodi svoje vrijeme kod kuće vrteći TV kanale, već zaista radim nešto što je korisno, makar to bilo i obično čišćenje smeća ispred škole. Priče koje su prisutni na konferenciji mogli čuli bile su motivirajuće i, u nekoliko situacija,  vrlo emotivne. Tu moram izdvojiti priču Ele Kalinić, volonterke II. Gimnazije Split, koja je ispričala svoju priču o podizanju Splita na noge kako bi se pomoglo ljudima koji nemaju i onima stradalima u poplavi. Djevojka je pričala sa žarom, s ponosom, s ljubavlju prema tome što radi i vjerujem da je svima nama ostavila gotovo identičan dojam – da naša zemlja nije toliko siva koliko se čini, da mladi zbilja imaju volje i želje nešto promijeniti, i da se za to bore iako još uvijek u malome broju.

  Priče koje su ispričane, a to su same neke u moru drugih diljem Lijepe naše, dokaz su koliko se volontiranjem može postići. Nije to samo trošenje slobodnog vremena, niti je to samo pomoć prirodi ili onima kojima je pomoć potreba. To je zajedništvo, to je ponos, to je, na kraju krajeva, i sloga. Konferencija mi je to  dokazala. Bilo je nekoliko izlaganja, nekoliko ponosnih prezentacija učenika koji su sa žarom pričali što su njihove škole postigle u borbi za bolji svijet. Na kraju dana, kada je došlo vrijeme za povratak u Rijeku iz tmurnog Zagreba, sve se svelo na dvije riječi – ''Bolji svijet''.    

    I ja sam tinejdžer i odrastam na način na koji odrastam. Sada  vidim da je našoj Školi potrebno puno više volontera. Taj neopisiv osjećaj zanosa dok dijeliš svoja iskustva s drugima i u podsvijesti znaš da osoba s kojom pričaš radi isto što i ti, nešto korisno, obuzme ti dušu srećom, pa makar i na samo nekoliko sati. U tome i  leži bit volontiranja, a i same Konferencije u Zagrebu toga kišnoga dana – u dijeljenju sreće koju ti osjećaš zbog onoga što si napravio, besplatno.

   Duhovna je nagrada puno vrjednija od bilo kojeg novca koji možeš dobiti. 

Alen Kurtović, 4.a